petak, 19. prosinca 2025.

KADA TREBA NEKOME “ZAPISATI”

 

Svaka kur'anska sura (molitva) do petnaestog ajeta predviđena je za liječenje, najviše duhovnih to jest psihičkih tegoba, ali pomaže i kod pojedinih tjelesnih i organskih oboljenja. Kur'an je sveta knjiga koja je akumulirala u sebe najveće mudrosti Tore i Biblije, dopunjujući ih naknadnim objavama od Allaha, koje su došle preko božjeg poslanika Muhameda, i tako u sebi zaokružila moć svetog broja 3, koji spaja podzemlje, zemlju i nebo.


Molitve iz svih religijskih knjiga su svete i sadrže božansku energiju koja, ako se pravilno usmjeri, pomažu ljudskom rodu. Naravno, vrlo malo ljudi poznaje transcedentalnu mudrost svetih knjiga, pa tako i Kur'ana, te stoga treba odmah odijeliti običnu religioznost i obavljanje molitvi od istinskog poimanja spiritualnog znanja. U prijevodu to znači da većina hodža nisu po tom pitanju prosvjetljeni i ne posjeduju nikakvo znanje, osim onog osnovnog svećeničkog, za čije prakticiranje dobivaju redovitu platu. Isto tako, svećenici kojima zavlada materijalizam, požuda i pohlepa, nemaju u sebi duhovnosti i kao takvi ne mogu pomoći ni sami sebi a kamoli kome drugom. A to su svi oni koje redovito vidimo po oglasima i drugim medijskim sadržajima.


Metoda utvrđivanja uzroka bolesti

Izmjeri konac od nokta na nožnom prstu bolesnika do vlasi kose na glavi, redom. Zatim prouči jedanaest (11) puta salavat:

Allahumma salli ala Muhammadin wa ala aali Muhammadin kama sall’aita ala Ibrahima wa ala aali Ibrahima inna’ka hamidum madžid. Allahumma barik ala Muhammadin wa ala aali Muhammadin kama barakta ala Ibrahima wa ala aali Ibrahima inna’ka hamidum madžid.

Nakon toga, prouči sure Falaq i Nas (zaštitne sure) sedam (7) puta. Na kraju ponovo prouči salavat jedanaest (11) puta i puhni u konac. Zatim ponovo izmjeri konac:

Ako je konac kraći od prvobitne mjere – bolest je uzrokovana uticajem šejtana.
Ako je konac duži – riječ je o sihru ili džinima.
Ako je konac iste dužine – bolest je tjelesne prirode. Za liječenje se savjetuje obraćanje ljekaru ili hakimu.


 

DŽINNI I MAGIJA

Džinnova je jako puno tako da je njihov detaljni popis i selekciju gotovo nemoguće napraviti. Neki od njih imaju sposobnost pokazati se ljudima u svom originalnom obličju koje je zastrašujuće. Na svakoj ruci imaju po četiri prsta, palac nedostaje, ruke su im veoma robusne a noge slabe. Tanki su u struku. Oči su im usađene u glavu vertikalno sa reptilskom zjenicom. Oni imaju samo jedno uho, jednu nosnicu, a u lijevu stranu trbuha nikad ne primaju hranu. Njihova kičma se sastoji od samo jednog kralješka. Čulo mirisa i sluha im je izvanredno izoštreno.


Čovjek koji je pod uticajem magije često sanja džinne u njihovom životinjskom obličju, a to je najčešće crni pas sa crvenim očima.

 


U slučaji da džinni budu poslani od strane vrača u nečiju kuću, ili da to budu džinni-sluge neke čarke koja već postoji kao podmetnuta ili skrivena u nečijem domu, onda se izrađuje sljedeći zapis.

 

Obično se pri skidanju crne magije sa čovjeka rade zajedno zapisi i hamajlija, pošto doslovno jedno bez drugoga ne djeluje u potpunosti. Naime, dok zapisi neutraliziraju čaroliju, slabe joj snagu i odvajaju od tijela i aure nesretnog čovjeka, hamajlija stvara energetsku zaštitu da se upravo ta skinuta (odlijepita) magija ne bi ponovo, nakon nekog vremena, automatski vratila nazad ili pak napravila nova vradžbina od strane crnomagijaša.


Liječenje, naročito rukja, ne smije se skupo zacjenjivati već odrediti sasvim pristojna cijena, obično u visini iznosa jednog ručka kojeg familija iscjelitelja može pojesti. Ostatak novca koji se daje iznad te cijene mora se halaliti.  Sve drugo se može zacijeniti odnosno  odrediti cijena prema vlastitom nahođenju, kao kada je u pitanju gatanje (falanje), izrada zapisa, hamajlije, ljubavna magija, itd.

YULE – noć u kojoj solarni Bog umre i dan u kome se ponovo rodi

 

Yule (staronordijski Jól) je paganski praznik zimskog solsticija, najkraćeg dana i najduže noći u godini. Obično pada oko 21–22. decembra na sjevernoj hemisferi. Njegova simbolika se ogleda u mističnom “umiranju” i “rođenju” Sunca, čime označava kraj tame i početak povratka svjetlosti. To nije slavljenje „svjetlosti koja je već tu“, nego nade: svjetlost se tek rađa, slaba je, ali nezaustavljiva.

Zimski solsticij je vrijeme završetaka i novih početaka. Pagani ovu sezonu — smještenu na samom pragu dolaska zime — nazivaju staroengleskom riječju „Yule“, doživljavajući je kao vrijeme bdijenja kroz skraćene dane i produžene noći; vrijeme sagledavanja vlastitih života i povezivanja sa sobom i drugima kroz simboličke, narativne i ritualne načine koji produbljuju naše iskustvo ove snažne vremenske, ali i duhovne preobrazbe. To je vrijeme čekanja, čežnje i dubokog iščekivanja. Ono se odvija kao maštovito hodočašće kroz koje težimo ličnom osnaživanju i unutrašnjoj transformaciji.

  Yule se slavio u raznim oblicima kod germanskih, nordijskih i keltskih naroda. Dolaskom kršćanstva Crkva je, a da bi privolila narod na novu vjeru, Yule pretvorila u Božić, dan kada se slavi rođenje Isusa, iako se po mnogim teolozima on zapravo rodio u jesen (septembar-oktobar), pošto se u Evanđelju pominju pastiri koji noću čuvaju stada na poljima, što je u Judeji češće u toplijem dijelu godine. Svi bitni ritualni elementi praznika Yule ukomponirani su u običaj slavljenja Božića poput mita o rođenju božanskog djeteta (koje je zapravo izvorno pagansko slavljenje rođenje boga Sunca), preobraženja tame u svjetlost, sječenje panja, kićenje jelke raznim ukrasima, što je drevni paganski običaj prizivanja plodnosti u predstojećoj godini, pokloni ili darivanje, kao čin povezivanja zajednice.


Yule panj

Unatoč tome što se obično pripisuje skandinavskim narodima, može se reći da Yule panj zapravo potiče od starih Grka, koji su palili cijela stabla u nastojanju da otjeraju nestašne Kallikantzaroi. Međutim, Kelti su ponovo osmislili ovaj običaj i dali mu potpuno novo značenje. Panj (simbol njihovog Hrastovog kralja), ukrašen tradicionalnim zimzelenim biljem (predstavom Tisinog kralja), označava smrt tame i toplinu Sunca tokom novorođene solarne godine. Prema tradiciji, panj bi trebao gorjeti neprekidno dvanaest dana, a dio drveta treba sačuvati kako bi se njime zapalila vatra sljedeće godine. Prvi dan Yule vatre varira u zavisnosti od vjerskog uvjerenja. Pagani obično pale Yule vatru na Zimski solsticij, dok kršćani čekaju Božić.

U davna vremena, Yule panj se tradicionalno pravio od hrasta, iako se vjerovalo da panj od jasena donosi sreću i uvid. Prvi korak u pripremi ceremonije Yule panja bilo je čišćenje i blagosiljanje doma. To su obavljale žene, čuvarice ognjišta, dok je najstariji muški član ili „starješina“ domaćinstva tražio savršeni panj. Birao se što veći panj, a ponekad je bilo potrebno nekoliko članova porodice da dovuku zaista veliki Yule panj kući, nakon čega se prilagođavao da stane u ognjište.

Sljedeći korak bilo je dekorativno rezbarenje, često u oblicima koji su podsjećali na lik Cailleach — keltske majke-starice. Kao utjelovljenje hladnoće i smrti, ona je bila simbolično bačena u vatru, kako bi porodica mogla posmatrati kako se „zima“ zamjenjuje toplinom i svjetlošću. Ovaj ritual bio je u skladu sa značenjem zapaljenog panja kao simbola rastuće solarne godine, od Zimskog solsticija do Ljetnog solsticija.

Izrezbareni panj se potom ukrašavao zimzelenim granjem i polijevao pivom, medovinom ili viskijem. Palio se uoči solsticija, idealno iz prvog pokušaja, koristeći komad panja iz prethodne godine kao potpalu. Nakon što bi se zapalio, panj se čuvao i nadzirao tokom cijele noći, uz izricanje želja i zdravica, te pripovijedanje priča u njegovom prisustvu. Ako bi Yule panj gorio sve do jutra, smatralo se to izuzetno dobrim znakom.

Ako imate kamin, možete prigrliti ritual Yule panja. Možda imate sreće pa ste sačuvali Yule panj od prošle godine. Ako ne, napravite svoj vlastiti od čvrstog, dobro osušenog drveta za ogrjev ili komada suhog „pronađenog drveta“. (Smatra se veoma lošom srećom sjeći Yule panj sa živog stabla!) Ako je potrebno, čak i čvrsta grana može simbolizirati Yule panj.

Prije paljenja, pripremite panj na svet način. Pomažite drvo uljima bora, kedra, kleke ili drugih zimzelenih biljaka, usredsređujući se na „dobar Yule“ i zahvaljujući se na načinu na koji zimzeleno bilje opstaje i kako nas drvo štiti od hladnoće. Džepni nož ili alat za paljenje drveta mogu se koristiti za urezivanje runskih znakova, natpisa ili sigila u drvo, kao vid prinošenja darova Yule vatri; ili možete koristiti tintne olovke da pišete po površini drveta. Napisane molitve i želje mogu se vezati za panj trakama u Yule bojama ili pamučnim koncem. Radite sa simbolikom Yule panja: izdržljivost, snaga, trijumf, zaštita i sreća.

Zapalite svoj Yule panj uz obred, idealno u zamračenoj prostoriji. Za magijski poseban efekat, zapalite ga tehnikom bez šibica, poput kremena i čelika, ili uz pomoć skrivenih potpala natopljenih pčelinjim voskom i eteričnim uljima. Razmišljajte o čudu vatre — toplini i svjetlosti — i o tajni njenog rađanja iz drveta. Dok se dim uzdiže, zamislite kako se vaše molitve, namjere i želje u dimu prenose čuvarima i sjajnim bićima.

Prilikom uklanjanja ovogodišnjeg solsticijskog drveta, odrežite dio debla koji će poslužiti kao Yule panj za narednu godinu. Istrljajte ga pepelom ovogodišnjeg panja, jasno ga označite (kako ga niko ne bi zamijenio za obično drvo) i odložite ga do sljedeće godine.


Yule vijenac

Još jedan simbol ovog praznika je vijenac. Dugo prije kršćanstva, kružni oblik bio je primarni paganski simbol vječnog života — beskrajnog ciklusa rađanja, smrti i ponovnog rađanja. Često se koristio i kao predstava Sunca. Stoga nije nikakvo čudo što su Grci koristili ovaj oblik, prekrivali ga zelenilom i uključivali ga u dekoracije za festival Sacaea. Kada su Rimljani prvi put uspostavili proslavu Saturnalia, preuzeli su ovaj običaj, ali su također davali vijence kao poklone kako bi simbolizirali beskonačnost dobre volje, prijateljstva i radosti.

Vještice i pagani vjeruju kako između praznika Yule i Nove godine niko ne bi trebao obavljati svoj uobičajeni posao; kazna za nepoštivanje tog pravila je loša sreća tokom cijele naredne godine.

 

Rituali održavanja ravnoteže između čovjeka i prirode

Pored Yule vatre, tokom Yule festivala praktikovani su i brojni drugi prirodni rituali. U nekim krajevima sakupljale su se posebne grane i biljke koje su služile kao simboli zaštite. Grana jarebike, kleka i božikovina bile su posebno popularne, jer su se smatrale snažnim zaštitnim biljkama koje mogu otjerati zle duhove. Ove biljke su se vješale u kućama ili pričvršćivale na vrata kako bi zaštitile dom i držale zlo podalje.

Još jedan važan ritual bilo je Yule pjevanje, u kojem su grupe ljudi išle od kuće do kuće pjevajući pjesme kako bi zazvale sreću i blagoslov prirode. Ove pjesme, često praćene instrumentima, imale su snažan ritualni značaj i bile su namijenjene umirivanju duhova prirode i ubrzavanju povratka proljeća. Yule pjevanje je također bilo oblik društvene razmjene koji je jačao zajednicu i slavio povezanost s prirodom.