Djevojka navečer pogleda prema Štapima (skup od tri zvijezde) i govori ovako:
Osvjetli me Žarinko nasiba,
zapali me Planinko nasiba,
da ja vidim svog suđenika.
Da ga vidim večeras u snu
kao na javi, ili njegovo lice da vidim,
ili njegovo ime da čujem.
Dok ga ne vidim on ne mogao
hodati ni raditi.
Nakon toga djevojka odlazi na spavanje. Tu noć bi trebala sanjati lik svoga suđenoga ili će sutradan čuti njegovo ime, to je obično prvo muško ime koje začuje.
(Bugojno)
