U bošnjačkom narodu se vjeruje da kada se nekom štuca, onda ga neko spominje odnosno priča o njemu. Vjeruje se ako gladan čovjek štuca da o njemu priča hasum (neprijatelj), a ako sit štuca onda prijatelj. Zbog toga u Velikoj Kladuši govori se ova basma:
Ako je prijatelj
do mene doš'o,
mene obaš'o.
Ako je neprijatelj,
do mene ne doš'o,
mene ne naš'o!
ili ova basma:
Ko me spominje,
pao sa kobile,
ne bilo mu dosta,
pao i sa mosta!
